User:NussPoyava/sandbox

From Wikipedia, the free encyclopedia

Charcot-Marie-Tooth bolest[edit]

NussPoyava/sandbox

Charcot–Marie–Tooth bolest (CMT), poznata i pod imenima Charcot–Marie–Tooth neuropatija, nasljedna motorna i senzorna neuropatija (HMSN) i peroneal mišićna atrofija (PMA) — nasljedna motorna i senzorna neuropatija- HMSN (hereditary motor and sensory neuropathy) i peronealna mišićna atrofija (PMA- peroneal muscle atrophy)- je klinički i genetički heterogena grupa nasljednih poremećaja perifernog živčanog sustava, a karakterizirana je progresivnim gubitkom mišićnoga tkiva i taktilnog osjeta različith dijelova tijela. Trenutno neizlječiva, ova bolest je jedna od naučestalijih nasljednih neuroloških bolesti koja zahvaća približno 1 od 2500 ljudi što je jednako otprilike 23 000 oboljelih u Ujedinjenom Kraljevstvu i 125 000 oboljelih u SAD-u.[1][2] equating to approximately 23,000 people in the United Kingdom and 125,000 people in the USA. CMT je prije bila klasificirana kao podtip mišićne distrofije.[1]

Znakovi i simptomi[edit]

Simptomi CMT obično počinju u kasnom djetinjstvu ili ranoj odrasloj dobi no u nekih se ljudi simptomi ne pojavljuju prije ranih tridesetih ili četrdesetih. Najčešće, prvotni simptom je viseće stopalo koje se javlja već u ranoj fazi bolesti, koje također može uzrokovati pandžasti prst, kada su prsti uvijek savijeni. Propadanje mišićnoga tkiva na donjim dijelovima nogu mogu dovesti do pojave noge poput rodine ili pojave kada noge nalikuju na bocu okrenutu naopako. Slabost u šakama i podlakticama se pojavljuje kod mnogih oboljelih kako bolest napreduje. Manjak osjeta dodira u stopalima, gležnjevima, nogama kao i u šakama i rukama može biti karakteristika mnogih tipova bolesti. Rani i kasni oblici napadaja javljaju se sa „on“ i „off“ bolnim spastičnim mišićnim kontrakcijama koje mogu onemogućavati osobu kako bolest napreduje. Stopala sa visokim svodom (pes cavus) klasično se povezuju s poremećajem. Dok su osjetni i prorprioceptivni živci u rukama i nogama često oštećeni, živci za prenošenje bolnih podražaja su očuvani. Pretjerana aktivnost zahvaćene ruke ili uda može potaknuti i aktivirati simptome uključujući i tupost, spazam, i bolno grčenje

Napredovanje bolesti i njezini simptomi mogu varirati. Kod nekih se javljaju poteškoće kod disanja, kao i kod vida, sluha ili oštećenje vratne i ramene muskulature. Česta je skolioza. Kukovi mogu biti deformirani. Gastrointestinalne smetnje mogu biti dio CMT kao i žvakanje, gutanje i govor (zbog atrofije glasnica). Tremor se može razviti kao posljedica raspada mišića. Poznato je da trudnoća može pogoršati CMT, kao i jak emocionalni stres. Pacijenti sa CMT morali bi izbjegavati periode produžene imobilizacije kao npr. kad se oporavljaju od sekundarne ozljede jer produžena imobilizacija ili smanjenje pokreta mogu drastično ubrzati razvoj simptoma CMT.[3] Neuropatska bol je čest simptom CMT, iako, kao i kod ostalih simptoma CMT, prisutnost boli se očituje različito od slučaja do slučaja. U nekih ljudi bol može biti značajna do ozbiljna i može remetiti svakodnevne životne aktivnosti. Međutim bol nije prisutna kod svih oboljelih od CMT. Kada je kao simptom CMT bol prisutna, tada je ona usporediva sa onom koja se može javiti u ostalim perifernim neuropatijama, između ostalih u postherpetičkoj neuralgiji i kompleksnom regionalnom bolnom sindromu.[4]

Etiologija[edit]

Uzrok CMT bolesti je mutacija koja uzrokuje defekte u živčanim proteinima. Živčani signali se prevode preko aksona sa mijelinskom ovojnicom koja ih oblaže. Većna mutacija u CMT bolesti pogađa mijelinsku ovojnicu, ali neke pogađaju i aksone. Jedan od najčešćih uzroka CMT (70-80% slučajeva) je duplikacija velike regije na kromosomu 17p12 koja uključuje gene PMP22. Neke mutacije pogađaju gen MFN2 koji kodira mitohondrijski protein. Stanice sadrže odvojene setove gena u svojoj jezgri i u svojim mitohondrijima. U živčanim stanicama mitohondriji putuju cijelom dužinom aksona. U nekim oblicima CMT, mutirani MFN2 uzrokuje formiranje mitohondrija u velike nakupine ili ugruške koji se ne mogu kretati duž aksona prema sinapsama. Zbog toga su sinapse onemogućene u svome funkcioniranju.[5] CMT se može podijeliti u primarne demijelinizacijske neuropatije (CMT 1, CMT3 i CMT4) i primarne aksonalne neuropatije (CMT2) sa čestim preklapanjima. Još jedna stanica umješana u bolest je Schwannova stanica, koja stvara mijelinsku ovojnicu omotavajući svoju membranu oko aksona te stvarajući strukturu koja se gdjekad opisuje kao švicarska štrudla.[6] Neuroni, Schwannove stanice i fibroblasti zajedno sudjeluju u pravilnom funkcioniranju živca. Schwannove stanice izmjenjuju molekularne signale koje reguliraju diferencijaciju i životne cikluse sa neuronima. Ovi signali su poremećeni u CMT.[6] Demijelinizacijske Schwannove stanice dovode do abnormalne strukture i funkcije aksona. Mogu dovesti do aksonalne degeneracije, ili jednostavno uzrokovati aksonalnu disfunkciju.[1] Zahvaljujući mijelinskoj ovojnici živčana vlakna brže provode živčane impulse. Ukoliko je mijelinska ovojnica oštećena, prijenos signala je sporiji. To se može i izmjeriti uobičajenim neurološkim testom, elektromiografijom. Kada je akson oštećen dolazi do smanjenog ukupnog potencijala mišićne akcije (CMAP- Compound Muscle Action Potential.[7]

Dijagnoza[edit]

Dijagnoza CMT bolesti se postavlja na temelju simptoma, mjerenja brzine živčanog impulsa (elektromiografija), biopsije živca ili na temelju DNK analize. DNK analiza služi za dobivanje definitivne dijagnoze, ali svi genetski markeri za CMT do sada nisu poznati. Na CMT se najprije posumnja kod osoba kod kojih se javi slabost u donjem dijelu nogu i deformiteti stopala kao što su viseće stopalo, čekićasti prsti i visoki lukovi tabana. Izolirani znakovi ne vode konačnoj dijagnozi. Pacijent se upućuje neurologu ili na fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s fizijatrom. Da bi se vidjeli znakovi mišićne slabosti neurolog će zamoliti pacijenta da hoda na petama ili da se opire dijelom noge o nešto. Da bi dokazao gubitak osjeta neurolog će testirati duboke tetivne reflekse kao što je refleks koljena, koji je smanjen ili odsutan ukoliko se radi o CMT. Liječnik će također uzeti i obiteljsku anamnezu jer je CMT nasljedna bolest. Negativna obiteljska anamneza ne isključuje CMT ali upućuje na mogućnost drugih uzroka neuropatije kao što je dijabetes ili izloženost određenim kemikalijama ili lijekovima.[8] CMT je 2010. bila jedna od prvih bolesti u kojoj je genetski uzrok određenog pacijenta precizno određen sekvenciranjem cijelog genoma oboljelog. Do toga su došli znanstvenici iz Charcot Marie Tooth Asocijacije (CMTA).[9][10] Pronađene su dvije mutacije na genu SH3TC2 koje uzrokuju CMT. Uspoređen je defektni genom pacijenta sa genomima njegove majke, oca i sedam braće i sestara sa ili bez bolesti. I otac i majka su imali po jednu mutiranu kopiju ovog gena i razvili su blage ili nikakve siptome. Potomci koji su nasljedili dva mutirana gena su svi oboljeli. Sekvenciranje genoma prvog pacijenta koštalo je 50 000$ ali znanstvenici procjenjuju da će metoda postati uobičajena i koštati 5 000$.

Podjela[edit]

CMT je rezultat genetske mutacije u broju gena. Na temelju oštećenog gena, CMT se može podijeliti na tipove i podtipove.[10] Clinical categories

Type Name Frequency Notes
CMT1 Demyelinating type Affects approximately 30% of CMT patients Causes severe demyelination, thereby impairing nerve conduction velocity.
CMT2 Axonal type Affects approximately 20–40% of CMT patients Mainly affects axons. Tends to affect lower extremities more than upper extremities. Clinical symptoms are often less severe than in CMT1. As it is an axonopathy, average nerve conduction velocity is usually not affected (sometimes slightly below normal but mostly above 38 m/s).
CMT3 Dejerine-Sottas disease Very rare Does not impair nerve conduction velocity.
CMT4 Spinal type
CMT5 Pyramidal type
CMT6
CMTDI Dominant intermediate type
CMTRI Recessive intermediate type
CMTX X-linked type Affects approximately 10–20% of CMT patients This type encompasses all CMT forms that are inherited in an X-linked manner. Average NCV: 25–40 m/s.

Genetic subtypes

Type Subtype OMIM Gene Locus Inheritance Description
CMT1 CMT1A 118220 PMP22 17p11.2 Autosomal dominant The most common form of the disease, 70–80% of Type 1 patients. Average NCV: 20–25 m/s. When associated with CMT1B (causing essential tremor and ataxia), it is called Roussy–Lévy syndrome.
CMT1B 118200 MPZ 1q22 Autosomal dominant Responsible for 5–10% of Type 1 patients. Average NCV: < 15 m/s
CMT1C 601098 LITAF 16p13.1-p12.3 Autosomal dominant Usually shows up in infancy. Average NCV: 26–42 m/s. Symptoms are identical to CMT1A.
CMT1D 607678 EGR2 10q21.1-q22.1 Autosomal dominant Average NCV: 15–20 m/s
CMT1E 118300 PMP22 17p11.2 Autosomal dominant Demyelination, deafness
CMT1F 607734 NEFL 8p21 Autosomal dominant
CMT2 CMT2A1 118210 KIF1B 1p36.22 Autosomal dominant
CMT2A2 609260 MFN2 1p36.22 Autosomal dominant
CMT2B 600882 RAB7A, RAB7B 3q21 Autosomal dominant
CMT2B1 605588 LMNA 1q22 Autosomal recessive A laminopathy
CMT2B2 605589 MED25 19q13.3 Autosomal dominant
CMT2C 606071 TRPV4 12q23-q24 Autosomal dominant May cause vocal cord, diaphragm, and distal weakness.
CMT2D 601472 GARS 7p15 Autosomal dominant Symptoms are more severe in the upper extremities (hands), which is atypical for CMT.
CMT2E 607684 NEFL 8p21 Autosomal dominant
CMT2F 606595 HSPB1 7q11-q21 Autosomal dominant
CMT2G 608591 ? 12q12-q13.3 Autosomal dominant
CMT2H 607731 GDAP1 8q13-q21.1 Autosomal dominant
CMT2J 607736 MPZ 1q22 Autosomal dominant
CMT2K 607831 GDAP1 8q13-q21.1 Autosomal dominant
CMT2L 608673 HSPB8 12q24 Autosomal dominant
CMT2M 606482 DNM2 19p13.2 Autosomal dominant Full name: CMT2M, included – more commonly known as CMTDIB (see below)
CMT3 CMT3 145900 multiple multiple Autosomal dominant
& Autosomal recessive		 More comonly known as Dejerine–Sottas disease. Type CMT4F previously included here.
CMT4 CMT4A 214400 GDAP1 8q21.11 Autosomal recessive Allelic with CMT recessive intermediate A (CMTRIA)
CMT4B1 601382 MTMR2 11q22 Autosomal recessive
CMT4B2 604563 SBF2 11p15 Autosomal recessive
CMT4C 601596 SH3TC2 5q32 Autosomal recessive May lead to respiratory compromise.
CMT4D 601455 NDRG1 8q24.3 Autosomal recessive Demyelination, deafness
CMT4E 605253 EGR2 10q21.1-q22.1 Autosomal recessive
CMT4F 145900 PRX 19q13.1-q13.2 Autosomal recessive
CMT4H 609311 FGD4 12p11.21 Autosomal recessive
CMT4J 611228 FIG4 6q21 Autosomal recessive
CMT5 CMT5 600361 ? 4q34.3-q35.2 Autosomal dominant Known as CMT with pyramidal features; onset in 2nd decade of life with distal muscle wasting, particularly in legs
CMT6 CMT6 601152 MFN2 1p36.22 Autosomal dominant
CMTDI CMTDIA 606483 ? 10q24.1-q25.1 Autosomal dominant
CMTDIB 606482 DNM2 19p13.2 Autosomal dominant
CMTDIC 608323 YARS 1p35.1 Autosomal dominant
CMTDID 607791 MPZ 1q23.3 Autosomal dominant
CMTDIE 614455 INF2 14q32.33 Autosomal dominant
CMTRI CMTRIA 608340 GDAP1 8q21.11 Autosomal recessive Allelic with CMT4A
CMTRIB 613641 KARS 16q23.1 Autosomal recessive
CMTX CMTX1 302800 GJB1 Xq13.1 X-linked dominant Responsible for approximately 90% of CMTX patients; some studies put this number significantly higher.[11][12]
CMTX2 302801 CMTX2 Xq22.2 X-linked recessive
CMTX3 302802 CMTX3 Xq26 X-linked recessive
CMTX4 310490 NAMSD Xq24-q26.1 X-linked recessive Also known as Cowchock syndrome
CMTX5 311070 PRPS1 Xq22.3 X-linked recessive Also known as Rosenberg–Chutorian syndrome. Signs include optic atrophy, polyneuropathy and deafness
Type Subtype OMIM Gene Locus Inheritance Description

Potrebno je napomenuti da ponekad kod nekih pacijenata sa dijagnosticiranom CMT može postojati kombinacija bilo kojih od gore nabrojanih genskih mutacija. U ovim slučajevima precizna klasifikacija može biti i proizvoljna.

Liječenje[edit]

Iako za sada ne postoji neki standardizirani tretman, predložena je upotreba askorbinske kiseline koja se pokazala djelotvorna na životinjskim modelima.[13] Učinak visokih doza askorbinske kiseline (vitamina C) u liječenju oboljelih od CMT tipa 1A klinički se istražuje.[14] Rezultat studije na djeci pokazao je da je unos velikih doza askorbinske kiseline siguran ali krajnja učinkovitost nije dokazana.[15] U studiji objavljenoj u časopisu Science 2010. godine opisano je kako su znanstvenici identificirali proteine koji kontroliraju debljinu mijelinske ovojnice. Ovo otkriće bi trebalo utrti put novom pristupu u liječenju bolesti narednih godina.[16] Najvažne za pacijente sa CMT je da održavaju mišićnu snagu, pokretljivost i fleksibilnost koju posjeduju. Stoga se proporučuje fizikalna terapija i umjerena aktivnost, uz izbjegavanje pretjerane aktivnosti i napora. Fizioterapeut bi trebao kreirati program prema individualnim sposobnostima pacijenta. Upotreba proteza i sličnih pomagala može pomoći pri problemima uzrokovanim CMT. Kod oštećenog hoda koriste se gležanj-stopalo ili AFO (ankle-foot orthoses) artikulirane (zglobne) ili neartikulirane proteze. One potpomažu stabilnost noge i balans pacijenta. Odgovarajuća obuća također je važna kod ovih bolesnika koji zbog visokog svoda tabana i čekićastih prstiju imaju problema s pronalaženjem odgovarajućih modela. Zbog deformiteta i destabilizacije stopala pacijenti se mogu podvrgnuti i operaciji kojom se pokušavaju izravnati prsti, smanjiti luk svoda stopala a ponekad se pristupi i spajanju skočnog zgloba da bi se osigurala stabilnost.[17] Lomovi i frakture oboljelih od bilo koje kronične bolesti sporije zarastaju stoga pacijenti strogo trebaju izbjegavati padove i druge ozljede. Posljedično kao rezultat neaktivnosti dolazi do pogoršanja same CMT bolesti.[18] Asocijacija Charcot Marie Tooth ocijenila je kemoterapeutik vinkristin kao lijek visokog rizika i drži da je „vinkristin dokazano štetan te bi ga trebali izbjegavati svi oboljeli od CMT uključujući i bolesnike bez simptoma“."[19] Postoji i nekoliko kirurških zahvata kojima se može poboljšati fizička kondicija.

Reference[edit]

  1. ^ a b c Krajewski, K. M. (2000). "Neurological dysfunction and axonal degeneration in Charcot-Marie-Tooth disease type 1A". Brain. 123 (7): 1516–27. doi:10.1093/brain/123.7.1516. PMID 10869062.
  2. ^ Physical Medicine and Rehabilitation for Charcot-Marie-Tooth Disease. Medscape. Retrieved March 20th, 2012.
  3. ^ "Treatment and Management of CMT" (Press release). Charcot-Marie-Tooth Association. October 6, 2010. Retrieved August 26, 2011.
  4. ^ Carter, Gregory T.; Jensen, Mark P.; Galer, Bradley S.; Kraft, George H.; Crabtree, Linda D.; Beardsley, Ruth M.; Abresch, Richard T.; Bird, Thomas D. (1998). "Neuropathic pain in Charcot-Marie-tooth disease". Archives of Physical Medicine and Rehabilitation. 79 (12): 1560–4. doi:10.1016/S0003-9993(98)90421-X. PMID 9862301.
  5. ^ Baloh, R. H.; Schmidt, R. E.; Pestronk, A.; Milbrandt, J. (2007). "Altered Axonal Mitochondrial Transport in the Pathogenesis of Charcot-Marie-Tooth Disease from Mitofusin 2 Mutations". Journal of Neuroscience. 27 (2): 422–30. doi:10.1523/JNEUROSCI.4798-06.2007. PMC 6672077. PMID 17215403.
  6. ^ a b Berger, Philipp; Young, Peter; Suter, Ueli (2002). "Molecular cell biology of Charcot-Marie-Tooth disease". Neurogenetics. 4 (1): 1–15. doi:10.1007/s10048-002-0130-z. PMID 12030326. S2CID 25129077.
  7. ^ Yiu, Eppie M.; Burns, Joshua; Ryan, Monique M.; Ouvrier, Robert A. (2008). "Neurophysiologic abnormalities in children with Charcot-Marie-Tooth disease type 1A". Journal of the Peripheral Nervous System. 13 (3): 236–241. doi:10.1111/j.1529-8027.2008.00182.x. PMID 18844790. S2CID 205694771.
  8. ^ http://www.charcot-marie-tooth.org/about_cmt/diagnosis.php
  9. ^ Wade, Nicholas (2010-03-10). "Disease Cause Is Pinpointed With Genome". New York Times.
  10. ^ a b Lupski, James R.; Reid, Jeffrey G.; Gonzaga-Jauregui, Claudia; Rio Deiros, David; Chen, David C.Y.; Nazareth, Lynne; Bainbridge, Matthew; Dinh, Huyen; Jing, Chyn (2010). "Whole-Genome Sequencing in a Patient with Charcot–Marie–Tooth Neuropathy". New England Journal of Medicine. 362 (13): 1181–91. doi:10.1056/NEJMoa0908094. PMC 4036802. PMID 20220177.
  11. ^ Latour, Philippe; Fabreguette, Anne; Ressot, Catherine; Blanquet-Grossard, FranÇOise; Antoine, Jean-Christophe; Calvas, Patrick; Chapon, FranÇOise; Corbillon, Emmanuel; Ollagnor, Elisabeth (1997). "New Mutations in the X-Linked Form of Charcot-Marie-Tooth Disease". European Neurology. 37 (1): 38–42. doi:10.1159/000117403. PMID 9018031.{{cite journal}}: CS1 maint: multiple names: authors list (link)
  12. ^ Abrams, Charles K.; Rash, John E. (2009). "Connexins in the Nervous System". In Harris, Andrew; Locke, Darren (eds.). Connexins. New York: Springer. pp. 323–57. doi:10.1007/978-1-59745-489-6_15. ISBN 978-1-934115-46-6.
  13. ^ Passage, Edith; Norreel, Jean Chrétien; Noack-Fraissignes, Pauline; Sanguedolce, Véronique; Pizant, Josette; Thirion, Xavier; Robaglia-Schlupp, Andrée; Pellissier, Jean François; Fontés, Michel (2004). "Ascorbic acid treatment corrects the phenotype of a mouse model of Charcot-Marie-Tooth disease". Nature Medicine. 10 (4): 396–401. doi:10.1038/nm1023. PMID 15034573. S2CID 6291030.
  14. ^ "Clinical Trials - Neuromuscular Trial/Study". 2007-07-18. Retrieved 2008-05-28.
  15. ^ Burns, Joshua; Ouvrier, Robert A; Yiu, Eppie M; Joseph, Pathma D; Kornberg, Andrew J; Fahey, Michael C; Ryan, Monique M (2009). "Ascorbic acid for Charcot–Marie–Tooth disease type 1A in children: A randomised, double-blind, placebo-controlled, safety and efficacy trial". The Lancet Neurology. 8 (6): 537–44. doi:10.1016/S1474-4422(09)70108-5. PMID 19427269. S2CID 26045823.
  16. ^ "Nerves Under Control: Potential Treatment for Charcot-Marie-Tooth Disease". Science Daily. May 18, 2010.
  17. ^ "Treatment and Management of CMT".
  18. ^ "Treatment and Management of CMT".
  19. ^ CMT Association: Medical Alert

External links[edit]

Category:Peripheral nervous system disorders Category:Cytoskeletal defects

Retrieved from "https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=User:NussPoyava/sandbox&oldid=1091924258"